U Karlovcu se u petak dogodio ekološki incident. Tako to zovu. A dogodilo se zapravo to da je čovjek šetao psa, pas upao u kanal, čovjek se sagnuo da izvadi psa iz kanala, udahnuo amonijak, pao u nesvjest i sada je u komi u bolnici. S malim šansama za preživljavanje.
Kanal je otvoren, gotovo graba, a ulijeva se u nedaleku Kupu. Kanal vodi iz Karlovačke pivovare u Kupu.

Kalovčana su pronašli susjedi i obitelj, pokušali ga oživjeti, pozvali hitnu pomoć i dalje nisu ni znali što uraditi. Služba “112” funkcionira očito tako da se o njoj i ne zna Bog znašto, a najmanje o njoj nešto znaju građani. Nije ona njihova briga, niti se ona brine o njima. Ima ona drugih poslova. Ona je državna služba, pa su ti poslovi uglavnom tajni, kao što bi tajni trebali postati i svi drugi podaci o stvarima koje se događaju u državi, kad bi se državu pitalo.

Inspektori su došli na lice mjesta već u subotu popodne, gotovo čitav dan nakon tragedije. Amonijak je, za neupućene, pri sobnoj temperaturi plin. Plin se do subote uglavnom razišao i više ga ni inspektori ni policija nisu uspjeli naći. Možda su čekali da se raziđe (amonijak ili veliki skup HDZ-a koji se istovremeno, u subotu ujutro, održavao u Karlovcu, a na kojem je A.Hebrang ispalio poetsku umotvorinu “Neće našeg Branka mijenjat neka lijeva stranka).

Karlovačka pivovara osim po imenu već odavno nije ni karlovačka ni hrvatska. Najprije ju je pokojni poklonio Androniku Lukšiću, a onda ju je A.Lukšić s krasnim profitom prodao Heinekenu. Predstavnik pivovare zgrozio se na pomisao da je amonijak iscurio iz njihovih pogona. To što čitav kvart i rijeka Kupa mjesecima smrde po urinu (amonijaku) nema veze. To s njima nema veze! Dakle, Heineken i njegova Karlovačka pivovara nisu ispustili amonijak.

S sruge strane, čovjek se ipak otrovao amonijakom, a u blizini (i nadaleko, nažalost) nema nekog drugog industrijskog pogona koji koristi amonijak. Ako odbacimo mogućnost da netko drži zalihe amonijaka u kući i onda ga ispušta u dotični potok, a pivovara ga nije ispustila, to otvara dvije mogućnosti:
- teroristi su u Karlovcu počeli kemijski rat,
- u Karlovcu postoje prirodni izvori amonijaka za koje nitko ne zna.

Što god da je na stvari, do danas se o tome nisu javili niti gradonačelnik, niti župan, niti netko drugi od vlasti. Ako su teroristi, gdje nam je vojska. A ako su izvori amonijaka, gdje nem je Branko (Vukelić), inače iz Karlovca, da se pobrine da se amonijak nekako iskoristi.
Lokalne, regionalne i druge dužnosnike plaćaju građani. Plaćaju ih, između ostalog, zato da ih štite i od nepodopština multinacionalnih kompanija kojima su (ti isti) prodali ili poklonili tvornice. Očito ih ne plaćaju dovoljno pa njima nema druge nego naći neke koji će ih plaćati bolje. A tko ima više od gore spomenutih kompanija?

Sve u svemu, tragedija koja mnogo toga otkriva. I izvore iz kojih dolaze ideje o Zakonu o tajnosti podataka i to zašto “našeg Branka neće smijenit neka lijeva stranka”. I koješta drugo.